-Antonija

Ne vjerujem mu, previše je iskusan. Da li on mene može voljeti nisam sigurna. Možda mu je prešlo u naviku ponašati se tako. Možda bi bolja odluka bila ne vidjeti ga više. Da li je moguće da ga volim. Ne znam koliko bi mi bilo pametno dopustiti tome osjećaju da se razvija. Obožava ići u šetnju. Šumanova je crta izvlači, da nema nje ne bi se moglo sporazumit s njom. Ona ne voli ići u šetnju. U stvari ne voli pozdravljati ljude. Nemamo izbora nego je ne forsirati. Pustiti je da bude nevidljiva kada joj je to po volji. Dječaci već neko vrijeme nisu doma. Kad god mogu odu negdje. Još uvijek mi se čine premladi da bi išli sami. Mogu ići samo negdje gdje će ih netko poznat viđati svaki dan. Odgovornost za vlastiti život im je objašnjena. Prirodni strah majke jeste da li to shvaćaju. Na kraju sam ja prala krpe, nema smisla da mi to bude problem. Prošle je zime Ilija prolila čašu vode na sred sobe. Poslije su zajedno pokupili krpama prosuto. Onaa je donijela krpe on je više toga obrisao. Jedini razgovor je bilo pitanje i odgovor. Ilija je navikla da bez oduševljenja ali sa izvjesnim zadovoljstvom čisti za sobom kad napravi neki lom. To joj osigurava mir, inače bi joj takve stvari nailazile na otpor. Moglo bi se reći da i u tome blago uživa. Lijepaplava je napisala priču. Rekla sam mu da sam i ja umorna. Rekao mi je da ga je priča umorila, da sve što je uzeo da bi ga diglo ga je pustilo. Rekla sam mu da želje treba prevazići. Dječaci liče na Putnika. Niti jedno od moje djece ne liči na mene. Možda to nije ni nasljeđeno od njega. Za razliku od njega nije uopće zatvorena i jako joj je lako prići, ipak zadržava osobinu da se ne veže ni za koga, ali kod njega je to prisutno iz drugih razloga. I na drugi način. Moja djeca se međusobno jako razlikuju. Imam ih troje. Dok su one bile dominantne prikupile su svašta, sada sam iznenađena njima i nužnošću vezanom za njih. Dominacijom osobina potrebnih za moj rad one druge su se u njemu počele igrati. U ovim godinama već i nemam potrebu da provodim vrijeme nošena vjetrom. Postala sam zaokupljena nekim drugim stvarima, moja je smirenost došla do izražaja i napokon je iskorištena pravilno. Putniku to ne smeta, djeca ga okupiraju, da, rodila sam mu djecu. Neka nisu biološki njegova. Ne mogu ja biti odgovorna za nečiju sreću, kupio me, nisam ja čajnik. Da zaboravila sam, dali su me uz naknadu. Valjda su znali da će biti ovako. Kupili su moju volju da radim što hoću. Da se ne osjećam obaveznom i da mi to nitko ne može nametnuti, ako sam dovoljno jaka. Trebalo ga je oslabiti, ne peglam ni svoju odjeću. I sad se ponaša kao da je žrtva, žrtva je vlastitih djela. Sve predrasude koje oni koje se sluša podvaljuju treba iskoristiti do maksimuma. Tako i on, žene su takve, dobio je baš ono o čemu govori. Moram se zabavit nekako. Ne razumijem šta se očekuje od mene. Pa zar žene nisu vječita djeca? Putnik mi ne može zamjerit, ne smije, vjereni smo bez moga znanja. Putnik je moj muž, ostali su prolaznici. Ni u to nismo vjerovali. Ali nismo se mogli razumit, pri prilagodbi bi izgubili previše toga i to smo znali cijelo vrijeme, mogli smo biti sretni samo kratko. Tu se to poklopilo, trebala sam biti sama neko vrijeme prije nego se dogodi ono što je trebalo biti. Ne bi mogla biti s nekim tko je sposoban za takve osjećaje, bilo je otrebno razdvojiti me od toga. Nikad mi nije rekao zašto je otišao. Nemam namjeru imati profesiju, to je tako zastarjelo. Što se tiče porno filmova nije me privlačna misao pomagati nekim poluljudima pri drkanju. Nija mi jasno kako se to sve tebe tiče. Tko si ti? Ne razumijem te uopće. O čemi ti pričaš?

-Antonija doesn't have any favorited posts.

There are no similar users to -Antonija.